Čovječuljak koji sve oko sebe napuhuje i ispuhuje, seli iz Zagreba na svjetske festivale i Dušanu Vukotiću 1962. godine donosi Oscara.
"Surogat" probija barijeru: prvi Oscar u povijesti te nagrade dodijeljen jednom animiranom filmu koji nije američki - Akademija je zbog njega promijenila pravilnik.
"Surogat" je zabavan animirani film efektnog crteža i sjajno odabrane zvučne pozadine. Kritika potrošačkog društva u kojem je sve lažno i prividno. Čovječuljak, njegov glavni junak, surogat je nad surogatima. (video)
Stručnjak za kinematografije zemalja Istočne Europe, filmski kritičar uglednih inozemnih časopisa, pokojni Ron Holloway ovako je opisao "Surogat":
Remek-djelo o otuđenosti našeg opstanka i samouništavajuće bezosjećajnosti našeg života. Čovjek na plaži. Sve što poželi - da bi si odmor učinio ljepšim - može imati tako da napuše jedan od omota, koje je ponio sa sobom. Želi li plavokosu ljepoticu, imat će je. Ako mu se više sviđa tamnokosa, samo treba napuhati drugi omot i već je tu crnokosa sirena. Eventualnog rivala oslobađa se tako da mu ispuše zrak. Međutim, kad se isto dogodi i našem junaku, on se pretvara u zgužvano ništa na plaži, na vodi, na svijetu. Ostaje samo jedan mali, hrđavi čavao. Besmislica i nihilizam od kojega se steže grlo. Gorko, ljutito, beznadno.
Sintagmu "Zagrebačka škola crtanog filma" prvi je upotrijebio francuski teoretičar filma Georges Sadoul 1959. godine na festivalu u Cannesu, definirajući pritom jedan likovni i filozofski svjetonazor koji je obilježio povijest animacije. Zagrebački je stil nametnuo stiliziranu animaciju koja je išla sve više prema grafičko-slikarskim rješenjima bližim umjetničkim avangardama, a autori u crtane filmove uvode teme kao što su egzistencijalistička i socijalna pitanja, starost, smrt, bolest, agresija...
Estetika "Surogata" nadahnuta je slikarstvom Vasilija Kandinskog.
Dušanu Vukotiću smiješio se još jedan Oscar. S filmom "Igra" bio je u najužoj nominaciji 1964. godine i zaslužio ga je dobiti. Povezao je dva filmska roda: animirani i igrani - raspaljujući maštu djevojčice i dječaka, oživljavajući crteže u njihovim rukama. Ali, vjerojatno bi to bilo previše za majstorske uratke iz Zagreba, koji su dolazili iz nesvrstane Jugoslavije.
Za EX FILMOFILE Anamnesis
U više navrata od ranog djetinjstva gledao sam Vukotićev "crtić". I dan danas je fascinantan...
OdgovoriIzbrišiZapravo taj film je vidovit. Prokletstvo potrošačkog društva čiji je najbarokniji dio - pohlepa, "uslikano" je u duhovitoj priči koja na kraju zaleđuje smijeh na licu.
Kao neka crna vrteška u stilu velikog Čarlija koji kroz komediju (pa makar i ciničnu) priča o poništavanju identiteta. Otuda i naziv ovog sjajnog filma - surogat.
Čovjek zaista može biti sve i ništa, ali pohlepa ne dozvoljava izbor pa on bira i jedno i drugo. Eto kako se Šekspirovska drama može pretočiti u naizgled zabavan animirani film.
Na mojoj intimnoj listi "Surogat" je jedan od simbola antiglobalizma.