Zagreb 1935, obitelj Šafranek tipična je malograđanska obitelj. Otac Franjo (Franjo Majetić) u gostionici ispija čašu za čašom i rješava svjetske probleme, majka Ana (Mirjana Bohanec) mlada i privlačna, osjeća da vene u braku s mnogo starijim suprugom pa dok kuha sanjari o ljubavnicima iz romana. Njena sestra Mina (Mia Oremović), neugledna usidjelica, često nepozvana dolazi na večere.
Devetogodišnji Perica piše dnevnik, nadajući se da će ga za tisuću godina pronaći znanstvenici i da će postati povijesno svjedočanstvo. U njemu on potanko opisuje događaje koji su se dogodili u tjedan dana tokom ljetnih praznika...
Prilikom izleta u Samobor s mamom, tatom i teta Minom, upoznali su zanimljivog i elegantnog čovjeka Ernesta Fulira (Relja Bašić), koji ih je fotografirao. Svojim kavalirskim gestama i očitom naklonošću razgalio je srce gđe. Šafranek. (video)
Ja ljubim dok strune srca tanko poju,
ja ljubim jer ljubav krasi život naš,
ja ljubim jer tako želi srce moje,
hvala ti srce što mi za osjećaj taj znaš.
Već sljedećeg dana ih je posjetio, poklonio fotografije, izjavio mami ljubav i sprijateljio se s tatom. Od tada, on stalno navraća k njima, a tata počinje kovati lukav plan: dosjetio se da bi bilo zgodno Fulira oženiti s Minom, što se nimalo ne svidi Ani...
"Tko pjeva zlo ne misli" najpopularniji je hrvatski film svih vremena, što duguje režiji Kreše Golika (po noveli Vjekoslava Majera "Dnevnik malog Perice"); izvrsnom glumačkom odabiru - najviše se ističe Relja Bašić kojeg je uloga markantnog Fulira obilježila za cijeli život; nizu popularnih pjesama (Marijana, Fala, Kukavica, Kak taubeka dva, itd.) i sjajnom prikazu života u predratnom Zagrebu.
RELJA BAŠIĆ: Najbolje što sam napravio bilo je s urbanim likovima s ljudskim vrlinama i slabostima, tu mogu uvrstiti Berkovićev "Rondo" i nekoliko filmova koje sam radio s Krešom Golikom, uključujući i "Tko pjeva zlo ne misli".
Nevjerojatno da je jedan talentirani ne-Zagrepčanin, snimio najzagrebačkiji film. Zaprepašćujuće je kad s vremenske distance gledate Golikove filmove, koliko su i danas gledljivi, moderno montirani i koliko "drže vodu". Veliki filmovi svjetske kinematografije nakon četrdeset godina izgledaju zanimljivo, ali se vidi da su zastarjeli. To se za "Tko pjeva zlo ne misli" ne može reći.
Portreti redatelja: Krešo Golik (ulomak iz Vijenca)
Danas je sve manje redatelja koji uspijevaju pomiriti dva oprečna kriterija po kojima se vrlo često vrednuju filmovi: komercijalnost i umjetničku vrijednost. Krešo Golik jedan je od takvih. U njegovim filmovima postoji jedinstvo, zajednička crta koja ih povezuje - izrazita sklonost suprotstavljanja pojedinca i grupe, bilo da je riječ o obitelji ili široj zajednici.
Gotovo svi Golikovi glavni likovi nalaze se na nekoj razmeđi: Irena Kolesar kao Nena između dvaju načela - individualnog i kolektivnog u filmu "Plavi 9"; Tamara Marković-Miletić kao Smilja povod je sukoba između dviju obitelji u filmu "Djevojka i hrast"; mali Davor Radolfi kao Đuro razapet je između dviju obitelji, gdje je u prvoj njegova biološka majka, a u drugoj biološki otac u filmu "Imam dvije mame i dva tate"; Relja Bašić kao gospon Fulir tek na kraju postaje svjestan da se igrao između dvije vatre, kada započinju i prave muke; Vlasta Knezović kao Minja na razmeđi je vlastitih interesa i interesa svojega dečka (Rade Šerbedžija) u filmu "Živjeti od ljubavi"; Božidarka Frajt kao Ljubica nalazi se između dva muškarca u filmu "Ljubica"; Rene Medvešek (Boris) između dviju žena, ma što one značile ili simbolizirale u filmu "Vila Orhideja".
Po legendarnom liku Regice (Smiljka Bencet) zapamćena je za sva vremena i Golikova najbolja televizijska serija "Gruntovčani", bez koje ni glavni lik, popularni podravski smetenjak Dudek (Martin Sagner) ne bi ušao u svakodnevni govor. Regica je možda lik koji ponajbolje govori o odnosu Kreše Golika spram žene i njezine bitne uloge u životu muškarca i obitelji: čvrsta, razborita, odlučna, brižna - osoba bez koje muškarac ne može opstati, a ponajmanje netko tko je Dudek.
Za EX FILMOFILE Anamnesis
Krešo Golik, uz Lordana Zafranovića, najveći je stilista među hrvatskim rediteljima.
OdgovoriIzbrišiNjegovi filmovi su jednostavni, ljudski, prisni, a gluma uvijek sa mjerom i sugestivna.
"Tko pjeva zlo ne misli" preteča je mnogih "pametno-zabavnih" filmova koji će se pojaviti godinama poslije - sve do Dragojevićevog "Mi nismo anđeli". Mada je Golikov film, naravno, mnogo ambiciozniji...
To je vječni film koji možete gledati stalno, s početka, iz sredine ili s kraja. Kao kada se otvara neka draga knjiga tek da čovjek uzme malo adrenalinskih misli.
Što se tiče Relje Bašića, on je hrvatski Bora Todorović. Lik koji može biti i dobar i zao - neobično zanimljiv, pa i šarmantan u obje ove ljudske krajnosti. Zapravo, rado bih pogledao njih dvojicu kao glavne junake u zajedničkom filmu. To bi bilo nešto!
Lik Fulira (ne zove se on slučajno tako) vječni je glumački bljesak čovjeka koji je, usput budi rečeno, napravio moje omiljeno pozorište: Teatar u gostima.
A što se Golika tiče, on je filmski dugoprugaš koji je iz nekog razloga potcijenjen u hrvatskoj kinematografiji i na prostoru bivše zemlje...
Da je Francuz ili Italijan recimo, Golik bi bio klasik! Za mene i jeste.