Ubojice - Andrej Tarkovski

Svesavezni državni institut kinematografije VGIK (Rusko državno sveučilište za film Sergeja Gerasimova) najstarija je filmska škola na svijetu, utemeljena 1919. godine u Moskvi. Andrej Tarkovski studirao je u klasi profesora Mihaila Romma.

Zbog nedostatka opreme na VGIK-u, filmovi se snimaju u grupama od po dvoje ili troje studenata. Prvi koredateljski film Andreja Tarkovskog su "Ubojice" (1956), po kratkoj priči Ernesta Hemingwaya. Studentski film (19 minuta) podijeljen je u tri scene: uvodnu i završnu (u Henryjevom lokalu) režirali su Andrej Tarkovski & Marika Beiku, a srednju (u sobi Olea Andresona) Aleksandar Gordon.

Vrata Henryjevog lokala su se otvorila. Dva muškarca uđu i sjednu za šank.

"Što želite?" upita George.

"Ne znam" reče jedan od muškaraca. "Što ćeš jesti, Al?"...

"Uzet ću jaja sa šunkom" reče muškarac koji se zvao Al. Imao je borsalino šešir i crni, zakopčani kaput. Lice mu je bilo sitno i blijedo, stisnutih usana. Imao je i svileni šal i rukavice.

"Dajte mi jaja sa slaninom" reče drugi. Bio je otprilike iste visine kao i Al. Lica su im bila različita, a bili su odjeveni kao blizanci.

"Čemu sve ovo?"

"Hej, Al" zovnu Max. "Ovaj pametan dečko bi želio znati čemu sve ovo."

"Zašto mu ne kažeš?" čuo se Al iz kuhinje...

"Sad ću ti reći" reče Max. "Ubit ćemo jednog Šveđanina. Znaš li ti Šveđanina koji se zove Ole Andreson?" / "Da."
"On dolazi ovdje svake večeri, zar ne?" / "Ponekad navrati."
"Dođe ovdje oko šest, zar ne?" / "Ako dođe."

"Mi to sve znamo, pametni moj" reče Max. "Ajmo pričati o nečem drugom."

Andrej Tarkovski u ulozi posjetitelja lokala koji zviždi "Lullaby of Birdland".

Još je dvoje ljudi bilo u blagovaonici. Jednom je George otišao u kuhinju napraviti sendvič s jajima i šunkom za van koji je naručio neki čovjek. U kuhinji je vidio Ala, sa zabačenim šeširom, kako sjedi na stolcu kraj kuhinjskog prozora, s podrezanom sačmaricom, oslonjenom o prozorski okvir. Nick i kuhar su bili leđa o leđa u kutu, usta začepljenih salvetom. George je napravio sendvič, zamotao u masni papir, stavio u vrećicu, donio, a čovjek je platio i izišao.

George uđe u kuhinju i odveže Nicka i kuhara...

"Htjeli su ubiti Olea Andresona" reče George. "Htjeli su pucati na njega kad dođe na večeru." Kuhar je palčevima opipavao krajeve usana. "Jesu li otišli?" upita.

"Da" reče George. "Sad ih više nema."

"Čuj me" reče George Nicku. "Bilo bi dobro da odeš do Olea Andresona."
"Bolje vam je da se ne petljate u to" reče kuhar Sam. "Bolje vam je da se toga klonite."
"Potražit ću ga" reče Nick Georgeu. "Gdje stanuje?"

"Stanuje u Hirschovom pansionu" reče George Nicku. / "Idem tamo."

Ole Andreson okrene se potpuno prema zidu. "Jedino što se ne mogu odlučiti da izađem" reče. "Tu sam cijeli dan."

"Zar ne možete pobjeći van grada?"

"Ne" reče Ole Andreson. "Dosta mi je tog bježanja uokolo."

Gledao je u zid. "Ništa se ne može napraviti." / "Ne bi se nekako to moglo srediti?"

"Ne. Sam sam kriv." Govorio je jednoličnim glasom. "Ništa se ne može napraviti. Kasnije ću se odlučiti i izaći."

"Trebao bih se vratiti do Georgea" reče Nick.

"Do viđenja" reče Ole Andreson. Nije gledao prema Nicku. "Hvala ti što si došao."

George posegnu za krpom i obriše šank...

"Da mi je znati što je napravio" reče Nick. / "Neka prevara. Zbog toga ih ubiju."

"Odlazim iz ovog grada" reče Nick. / "Da" reče George. "To ti je dobra odluka."

"Ne mogu izdržati pomisao da on sad čeka u sobi i zna što ga čeka. To je previše gadno."

"Čuj" reče George. "Nemoj misliti o tome. Bolje ti je."

Za EX FILMOFILE  Anamnesis