Debitantski film gruzijskog scenariste i redatelja Gele Babluanija "13 Tzameti", snimljen u crno-bijeloj tehnici, napet je i duboko potresan neo-noir.
Dvadeset dvogodišnji Sebastien (George Babluani) siromašan je francuski imigrant. Njegova obitelj živi (preživljava) na margini društva. Popravljajući krov kuće Jeana Godona, ovisnika o morfiju, pod nadzorom policije - slučajno je čuo razgovor o tajanstvenom poslu koji obećava veliku zaradu.
Sebastien ubrzo shvati kako njegov poslodavac ima ozbiljnih problema, psihičkih i financijskih. Kad iznenada umre od overdosea, neisplaćen mladić impulzivno odluči slijediti pristigle upute za Godona i otkriti gdje će ga one odvest (trag novca - pomoć za obitelj).
Putovanje ga dovodi u pariško podzemlje. U (među) surov i skriven (polu)svijet, iza zatvorenih vrata osamljene vile - iz kojeg nema izlaza, ni povratka. Svijet bizarne igre (inačice ruskog ruleta), duševnog kaosa i kockara s fetišom na ljudske živote.
"13 Tzameti" odlikuje napeta priča, izvrsna gluma i impresivna fotografija. Mračna i prijeteća atmosfera kulminaciju doživljava u kolu nasilja - brutalan krug s mirisom znoja i krvi, čiju tišinu iščekivanja ("svjetla u tami") remeti otežano disanje.
Da je film ostao "nedorečen", završen u sceni bijega Sebastiena i zaustavljanja automobila jednog od kockara - radi pišanja, Gela Babluani snimio bi malo remek-djelo.
Skaramuš:
"13 Tzameti" je film hladniji od metka! Kratak filozofsko-filmski traktat o zlu koje za krajnji oblik ima perverziju. Ali, to nije fantazija, svijet je upravo onakav kakvim ga slika Gruzijac...
Podijeljen na robove i gospodare, žrtve i krvnike, sirotinju i milionere, itd. Jedni se kockaju u svoje glave, a drugi ih nagrađuju i sahranjuju (npr. u masovne grobnice). Tako funkcioniše moderno čovječanstvo. Nema nevinih. Čak ni žrtve to nisu jer očas postaju krvnici (ako dovoljno zarade).
Autor je napravio film u kome nikoga ne možete da žalite, niti da saučestvujete u njegovoj nevolji. Antipatični su čak i oni koji se međusobno ubijaju zarad profita kladioničara. Cijeli film zaudara na formalin koji čeka leševe, a hici su jedina muzika.
Film je istinit kao kakav dokumentarac i gleda se sa pravednim gađenjem prema ljudima. Kratka scena pišanja jednog od kladioničara nakon seanse ubijanja i podjele zarade, izgleda kao posljednji ton za vječnu tišinu gomile leševa, nemarno pokrivenih krvavim čaršafima u podrumu mračne šumske kućerine.
Sve nakon toga je nepotrebno jer živih više nema. Nisu to ni oni koji su napustili poprište bizarne "igre". Zapravo, najtačniji komentar mogao bi se sažeti u onu potmulu rečenicu Andrićevog junaka: "Svijet je pun gada".
Ne bih mogao reći da je "13 Tzameti" posebno dobar film, ali neosporno je tačan. I treba ga pogledati da bi svako shvatio šta ga čeka.
Za EX FILMOFILE Anamnesis
Nema komentara:
Objavi komentar
Napomena: komentar može objaviti samo član ovog bloga.