H-8... (smrt juri asfaltom)

"U svom srcu topli sačuvaj mi kut

pa sad sretan, sretan put..."

Na početku "H-8", prije no što su putnici ušli u autobus koji kreće iz Zagreba prema Beogradu, pružena je osnovna pretpostavka priče a i cilj izlaganja - prizorom strašne prometne nesreće i podatkom da će osmero putnika poginuti, kao i da će se tek na kraju filma saznati tko su nesretnici. Također je naznačeno da je nesreću prouzročio automobil s nepoznatim vozačem, registracijske oznake koja počinje s H-8, te da je ususret autobusu krenulo još jedno vozilo sudionik tragedije - kamion sa vozačem i njegovim sinom i suputnikom. Kako bi gledatelja uvukao u događanje, narator sve to prepričava s dokumentarističkom preciznošću: navodeći sate i minute, kao i mjesta koja su imala nekakvu ulogu u zbivanju.

Tko je taj koji je skrivio strašnu prometnu nesreću? U scenariju i knjizi snimanja bio je to muškarac koji se vozi sa ženom, svojom udatom ljubavnicom. Par se pojavljuje već na samom početku, a nakon nesreće koju je muškarac prouzročio - izjedaju se tokom cijeloga filma. Ženu muči grižnja savjesti i predlaže da pozovu policiju, što muškarac odbija učiniti.

Nikola Tanhofer je u montaži odustao od te varijante, koja je mogla još očitije rezultirati metafizičkom i moralističkom idejom o vezi mikrokozmosa (dvoje u automobilu H-8...) i makrokozmosa (autoput s autobusom i kamionom), odnosno, rezultirati i pogubnom za ono vrijeme (1958.) idejom kako pojedinci mogu fatalno uzdrmati makrokozmos.

Međutim, odlučio se Tanhofer na automobil s neidentificiranim vozačem, na jedninu, na osobu koju vidimo samo s leđa na početku filma. Odatle proizlazi kvaliteta misterioznosti i vizualne impresivnosti koju uzrokuje oslanjanje na pojavnost tog automobila što juri po noći i po kiši - iz subjektivnog kadra neprepoznatljivoga a mračno djelotvornoga vozača, iz te unesrećiteljske fantomske vožnje snimljene iz automobila, iz kadrova koji, nalazeći se na početku i na kraju filma, cijelu priču i njezine likove zlokobno obgrljuju.

Tu se sada rađa i "filozofija" filma koju smo najčešće nalazili u francuskim filmovima poetskog realizma pa i kasnije, o zlu kao često nezaustavljivoj sili, a istodobno i (subverzivna) ideja koja upućuje na to da ljudi uopće nisu gospodari svojih života i da su zapravo ipak igračke u rukama sudbine. Odnosno, tako impostiranom Zlu i Sudbini ništa se ne može suprotstaviti, ništa pa ni nikakva ideologijska, politička praksa jer oni egzistiraju iznad i izvan svih drugih, posebno pragmatički zasnovanih sustava. To jest, oni su nešto imanentno i cjelokupnom životu jer vode prema smrti koja se gotovo kao lik javlja u naslovu scenarija i knjige snimanja filma: H-8... - smrt juri asfaltom.

Nakon kraćeg, sugestivno izvedenog i iskadriranog oklijevanja, začuvši sa zvučnika Kuntarićevu pjesmu "Sretan put" u interpretaciji Gabi Novak (video) koju su mu u emisiji po željama naručila njegova djeca, Ivan Vukelić u 95. minuti pokrenut nesavladivom silom (emocijom) kreće prema prednjem dijelu autobusa - prema zvučniku i prema smrti. Ta pjesma, dio izvrsne partiture Dragutina Savina, začula se u filmu po drugi put: prvi put je to bilo u trenutcima polaska autobusa kao zloslutni signal, a sada, drugi put, kao još zloslutniji!

Premda se ne dotiče izravno kontroverzne teme, "H-8" se može smatrati dubinski subverzivnim filmom: nakon nesreće biti će razorene sve obitelji, osim onih u kojima je obiteljski život ionako mučan (Jakupčevi, glumčeva i Švicarčeva obitelj). Sa metafizičkom dimenzijom pesimizma, jer među mrtvima prevladavaju oni dobri i plemeniti: Alma, vozač koji je uvijek bio ispravan, vojnik uzbuđen rođenjem sina, zabrinuti samohrani otac (vozač kamiona) koji se želi posvetiti svome sinu nakon grešne prošlosti...

Tanhoferov "H-8" uveo je najobičniju svakodnevicu u hrvatsku kinematografiju, a pred nasrtajima tada još sveprisutnog socrealizma stajala je čvrsta brana - činjenica da film evocira autentičnu prometnu nesreću i da naizgled nema nikakvih drugih ambicija. Dakako, imao ih je.

Ante Peterlić: H-8... - nekoć i sad (ulomci iz studije, HF Ljetopis)

Za EX FILMOFILE  Anamnesis