To je dan-danas iznimno rijetka pojava, a kamoli u Staljinovoj Rusiji. Zbog svoje neuobičajene sposobnosti Harms je često upadao u neprilike s vlasti, jer je isticao stvari koje su trebale ostati skrivene: nestanak ovog ili onog čovjeka, poprilična razlika između vijesti u tisku i stvarnosti, i sve ostale nemoguće svakodnevne besmislice.
I stvarno, pogledamo li bolje, vidjet ćemo ih kako se neprimjetno provlače kroz naše moždane stanice i uzrokuju naše bore, slabe živce, infarkte, suze... Ono što je Harms želio pokazati ljudima jest upravo to koliko je lako uočiti te štetočine i uništiti ih najefikasnijim oružjem koje svi posjedujemo - zdravom ljudskom logikom.
Svakodnevne su besmislice sve one pojave koje radije odbijamo zapaziti nego da budemo svjesni boli i nepravde koju nose u sebi. To je beskućnik koji nema ručak, ubijeni čovjek, porušena kuća, otpušteni radnik... Sve njih radije ćemo gurnuti pod tepih negoli se suočiti s njima, iako u sebi znamo da nam tako još više škode. Tu se Harms razlikovao od većine.
U uvod knjige stavljen je Harmsov citat: "Mene zanima samo besmislica; jedino to nema nikakva praktičnog značenja." - tim riječima kao da želi odagnati svaku sumnju u ikakvo dublje značenje ili političku poruku njegovih riječi. Najjednostavnije stvari često kriju najdublje značenje, krajnosti su uvijek slične, Harms je toga bio svjestan i primoran iskoristiti nakon početnih informativnih razgovora.
Prva je priča o Harmsovom dolasku na ovaj svijet, koju nam priča na sebi svojstven, pomalo mističan i nedorečen način. U knjizi je stotinjak priča tj. većinom kratkih slika i bljeskova iz svakodnevnog života. Pisac ovdje spaja nevjerojatne likove i radnje ("U postelji se vrtio poluprozirni mladić", "Mironov je zamotao sat u poplun", "Anton Gavrilovič Nemecki juri u haljetku"...) da bi oslikao rusku svakodnevicu, ispunjenu čudnim (neobičnim) situacijama koje su imale mnogo prizemniju pozadinu, barem iza kremaljskih zidova.
U knjizi je i nekolicina pjesama - pjesme su mnogo jasniji odraz Harmsovih misli, koje su na trenutke krici za normalnim životom ("Želim jesti! / Joj, joj, joj!"). Uvrštene drame nude nam situacije znatno sličnije onima iz njegovih priča. Ovdje Harms oprezno dotiče temu Boga i religije (jedna od najpoznatijih drama: Jelizaveta Bam, nije uvrštena u knjigu).
Osim toga, u knjizi se nalaze neki članci, bilješke, traktati, pisma prijateljima i dnevničke zabilješke. Dnevničke bilješke u momentu su zastrašujuće jer Harmsa vidimo u potpuno drugačijem svjetlu - bez besmislica, mistike i crnog humora. Možemo osjetiti užase koje je taj čovjek (a i mnogi drugi u ono vrijeme) proživljavao brinući se hoće li doživjeti novi dan ili umrijeti od gladi, bolesti, ili će ga naprosto ukloniti sveprisutna ruka Staljina. Dogodilo se posljednje.
Navodim jednu Harmsovu misao koja se pokazala proročanskom: "Najvjerojatnije će moj cijeli život proći u nevjerojatnoj neimaštini i dobro ću živjeti samo dok sam kod kuće, a onda ću doživjeti tridesetpet-četrdeset godina."
Godine 1942, u dobi od trideset i sedam godina, Daniil Harms netragom nestaje.
Bojan Glavašević - Vijenac br. 211 (Matrix Croatica, 2002)
Za EX FILMOFILE Anamnesis
"Mene zanima samo besmislica" - zabilježio je 30-ih godina svoj stvaralački credo, sovjetski underground pisac i pjesnik Daniil Harms. Ignoriran i šikaniran od vlasti, životareći od pomoći rodbine i objavljivanja dječjih pjesmica, ovaj je genijalni marginalac u svojim bilješkama i bilježnicama ostavio pravo blago čudnovatih priča i pomaknutih razmišljanja.
OdgovoriIzbrišiApsurd, groteska i paradoks karakteriziraju njegove sjajne minijature kojima je izražavao svoj odmak od sumornog staljinističkog, i malograđanskog okruženja. Zbog istinski besmislenih optužbi za kontrarevolucionarnu djelatnost nije smio objavljivati svoje "besmislice", da bi kao osvjedočeni "klasni neprijatelj" umro tragično besmisleno u 37-oj godini u staljinističkom kazamatu.