Antikrist - most u pakao

"Ostavite svaku nadu, vi koji ulazite..."

Veličanstveno filmsko putovanje u intimni pakao - put popločen dobrim namjerama, suzama i brojnim posvetama.

Posveta Andreju Tarkovskom

"Antikrist" je natopljen plavičastom bojom, vodom, suzama.

Eterična, anđeoska arija Almirene: "Lascia ch'io pianga" (video) iz opere Rinaldo (G.F.Handel) glazbena je tema crno-bijelog slow motion prologa (tragedije) & epiloga.

Pusti me da plačem, nad mojom okrutnom sudbinom...

Lars von Trierova Pieta (oplakivanje Krista): suosjećanje, sažaljenje s tugom Bogorodice - bol gubitka.

Ispunjen šumom vjetra i zvukovima prirode, posvećen (ponajviše) filmu "Zrcalo" (Zerkalo): svijet zbilje i snova, dijalog s vlastitom prošlošću.

Slojevit, protkan fluidno povezanim simbolima, religijskim motivima.

Npr. scena u kojoj Ona čuje plač djeteta, Sin je svugdje i nigdje... nalazi ga u kolibi, sjedi na podu s cjepanicom (slikarski motiv malog Isusa u tesarskoj radionici oca).

Ona i dalje čuje plač, podiže pogled prema Nebu... plač (suze) Krista koji otkupljuje ljudske grijehe, cjepanica poprima simboliku križa.

Drvo raspela kojim zadaje smrtonosan udarac suprugovom spolovilu.

Edenom odzvanja plač svega što umire!

Lars von Trier majstorski u nekoliko navrata koristi snažan simbol mosta: između svjesnog i podsvjesnog, moderne civilizacije i prirode (kaosa), razuma i ludila.

Prelazak granice(a) - stilska posveta velikom ruskom autoru.

Posveta Edvardu Munchu

Psihička stanja pretočena sa slikarskog na filmsko platno.

"Krik" (scena u vlaku): promicanje šume, odraz(i) lica - putovanje kroz duševnu bol.

"Madona" (Ona): Bogorodica i grešnica - svetost i putenost spolnog odnosa.

"Anksioznost" (tjelesni simptomi oslikani u filmu), "Pepeo" (deformirana stabla breza, ulazak u Eden - početak kraja), "Plačući akt" (krhka žrtva), "Smrt Marata I" (smrtonosna ljubavnica), itd.

Ekstremna provokacija

Seks je plijen Pakla. Žensko tijelo izvor grijeha.

Scena rezanja, odstranjivanja klitorisa.

Na tragu antologijskog šoka, napada na gledatelje...

Luis Bunuel: "Andaluzijski pas" - žensko oko razrezano britvom.

Zagonetka

Hieronymus Bosch: "Vrt naslade" (triptih)

Rajski vrt Eden - spajanje Adama i Eve, svijetlo jutro.

Vrt naslade - predavanje zemaljskim užicima, dan.

Pakao - kazna, tamna noć.

Velika ptica grabljivica ("Princ Pakla") - zviježđe iznad Tri prosjaka: srna (tuga), lisica (patnja), vrana (očaj).

"Antikrist" je film čiste, ogoljene emocije. Poetičan razorni potres koji bespoštedno ruši tabue.

Skaramuš:

Libido je, smatra Lars fon Trir, jedini trenutak kada se sreću dva različita svijeta. Most - tada vlada bestežinsko stanje (pogledati pažljivo Prolog).

U činu spajanja nema odgovornosti, to je "punjenje benzina". On i ona nisu odgovorni za bilo šta u času kada je most uspostavljen. U isto vrijeme, zbog toga su oboje apsolutno grešni. To je čas kada Bog ne drži stvari pod kontrolom.

Libido usamljenost dva svijeta - muškog i ženskog - čini podnošljivijom. Ali, dajući savjest svojoj djeci, Gospod / Priroda / neki svevišnji, oprao je ruke od posljedica i pustio ih da se sami vijaju i grizu repove međusobno.

"Antihrist" je sasvim zasluženo posvećen Andreju Tarkovskom. Ne znam da li bi mu se svidio, ali ga ravnodušnim ne bi ostavio. Trir još jednom priča o ljudskoj prirodi. O stvarima o kojima se, u principu, šuti.

Autor u suštini, obožava žene. Fasciniran je njima. Toliko da mrzi to što ih voli. (Ali, to je već muška priča, koju oni nikada ne pričaju javno. Sem psihijatrima, muškim.)

U "Antihristu" igraju tri osobe: Ona, On i Dijete. Film je Trirovski kameran, sa fotografijom koja govori sve ono što likovi ne kažu. Zapravo, cijeli film je šetnja kroz likovnu postavku bola, duševnog i fizičkog.

Da li je "Antihrist" dobar film? Recimo to ovako: Ne može svako snimiti sudar dva osnovna svijeta i slom duše dok povraća - Trir je to uradio u 100 minuta.

Za EX FILMOFILE  Anamnesis