ŽALOSTAN JE DAN KADA ĆE IZ PEPELA USTATI ČOVJEK S KRIVICOM DA MU SUDE.
BLAGI GOSPODE IMAJ MILOSTI ZA NJEGA, PODARI MU POKOJ VJEČNI. AMEN.
"Pre istine" jedan je od filmova s vrha moje intimne Ex YU liste.
Priča o sudbinskom susretu partizana Mladena i četnika Strahinje: jedne noći u baru hotela Majestic, dvadeset godina nakon rata - u vrijeme mitinga. Susret koji završava surovo i tragično za obojicu.
Za vizualnu ekspresiju filma zaslužan je Aleksandar Petković i nemirna kamera iz ruke - zbilja u što izravnijem obliku, koja često odluta prema nebu...
Nimalo slučajno, glavna glazbena tema "Pre istine" onozemaljska je Mozartova "Lacrimosa". (video)
Tok svijesti glavnih junaka i impresivan ritam, potenciraju željenu nedorečenost filma. Sve što nije mogao (smio) izgovoriti riječima Kokan Rakonjac ispričao je glazbom.
"Po šumama i gorama": idu čete partizana, slavu borbe pronose / kaznit ćemo izdajice, oslobodit narod svoj. (video) Kao što pjesma moćno zvuči u izvođenju Zbora Crvene armije, istom silinom i snagom Kokan Rakonjac otvara film - kamerom koja lebdi pročeljima Beograda.
Ironijom sudbine situacija se promijenila - pobjednik iz rata Mladen Stojanović odbačen je od društva, dok bivši robijaš Strahinja Petrović uživa sve blagodati...
"Budi se istok i zapad": čeka nas druže sloboda, naš biće čitavi svijet / nov ćemo život početi, sloboda, drugarstvo i rad.
Nezaboravna scena tuče u prolazu Morava filma s mladim Danilom Stojkovićem, vođom ratoborne skupine mladića, i još jedna ovozemaljska pjesma...
"Konjuh planinom": lišće pjeva žalovite pjesme / mrtvoga drugara sahranjuje četa partizana.
Veličanstvena završnica na salašu, uz "Lacrimosu" i prestravljeni pogled Katarine (Vesne Krajine) u kojem se naslućuje - presuda Strahinje tj. sudbina Mladena.
Za EX FILMOFILE Anamnesis
Ideologija kao sudbina. Ljudi kao potrošna roba navodno velikih ideja. Diobe koje razdiru emotivnu supstancu duše. Mržnja i osveta umjesto ljubavi.
OdgovoriIzbrišiZaista sve to dolazi "Pre istine" i pre istine. Jer istina je da se o istini ne govori dok "prljavi posao ne bude obavljen".
Kokan Rakonjac bješe ranjiva duša. Zato simboli i alegorije čine putokaz njegovih filmova, kao pogled na svijet kome ne pripada dobrovoljno.
On je kreativno subverzivan. Penicilin za ravnodušnost. Emotivan, prije svega, na svoj pritajen način. Introvertan svakako, ali iz te introvertnosti je i pravio filmove.
Mogu reći da je "Pre istine" i na mojoj intimnoj listi izuzetnih filmova srpske kinematografije (bivše Jugoslavije).
Kada gledam Babaju i Rakonjca, ponekad imam isti osjećaj - boli me uvid u zaludno potrošeni život.