Bila je tako lijepa

Jedinstveni jugoslavenski urbani pre-rockerski egzistencijalni blues. Dragan Stojnić, pjevač tužnog lika, preveo je francusku hit-šansonu "Elle etait si jolie" Alaina Barrierea, snimio na našem i pustio je u nepripremljenu publiku, nikad poslije ne pogledavši unazad - pjesma je bila tu da ostane.

Sarajlija Stojnić, urbanit katkad nalik alkosu čirašu a la likovi kakve je igrao Milan Srdoč, ubo je nešto van vlastite kontrole i namjere. U doba kad su u tzv. lakoj muzici najčešće bile prisutne dvije vrste pjesama - napadne un tempo (često meksikanski obojene) veselice, odnosno patetične pseudo-balade, "Bila je tako lijepa" sa svojim pametnim tekstualnim catchom i poetičnom nemetaforom ("Kakva je bila?" / "Bila je, tako lijepa") i mekom, prigušenom izvedbom bez glume bila je nešto drugo... the real deal. (video)

Pjevač zvuči kao da se tek probudio iz sna, i takav još zamišljen nad njim, još pijan od sna, sjajnih očiju nježno se podsjeća svoje ljubavi. Ljubav je bespovratno otišla - kao i u mnogim pjesmama - ali je ovdje izgledalo kao da bi to moglo biti istina, kao da pjevač zaista to misli i kao da zbunjen od emocija, na kraju nije siguran da li je ona uopće postojala. "Divna je ona bila", tronuto intonira Stojnić, "kada sam ostao sam / nismo se više sreli", jer - "nju mi je odnio dan". Čini se da bi ispred ovog zadnjeg stiha moglo stajati "i", podcrtavajući osjećaj gubitništva koji su mnogi prepoznali u osamljenom, gradskom usudu Stojnićeva i svijeta urbanih ljudi tog doba.

Pjesma završava onako kako i počinje - kružno, istom melodijskim linijom, što znači da nema kulminacije, nema release-a niti katarze. Sve je ispričano ravno, samo sa malom modulacijom - podignućem u "lijepa je ona bila", što je harmonijska logika, dakako, ali i kao da je emocija tu ipak prejaka da bi se ostalo u istoj visini pa pjevaču treba da ovdje podigne i podcrta sve. No odmah zatim slijedi spuštanje: "više se nismo sreli...". Ova ravnina također stvara utisak da smo u Stojnićev svijet i u njegovu priču upali slučajno i on je tako i priča, in medias res. Kao da smo jednog kišnog dana uskočili u tramvaj (bolje - metro) ili se sakrili u obližnji kafe, i tu sreli potpunog stranca koji nam, također potpunim strancima, ispriča ovu priču. Priču o svojoj ljubavi, o kojoj se ništa ne zna zapravo osim da je narator-pjevač siguran u jedno: "bila je tako lijepa...".

Mnogo godina kasnije, kad je pjesma već odavno bila standard, novosadski cirkus-pankeri iz grupe Pekinška patka, po modelu Sid Viciousove verzije "My way", obradili su "Bila je tako lijepa". Jasno je bilo što su htjeli s ovim: uzeti, metodom modernističke provokacije, dio opće konsenzualne popularno-muzičke povijesti i de(kon)struirati ga, te tako tražiti i skrenuti pažnju javnosti, makar kroz mržnju i revolt. Eksperiment je spektakularno zakazao. "Bila je tako lijepa" jest tvrd orah, pa se u obradi Pekinške patke (video) u svoj svojoj maničnosti umjesto ironije ili bolje, kroz nju, počela probijati prava, originalna emocija, pervertirana i zgužvana ali - prava, te je odjednom i obrada sama sjala osjećajnošću, britkom i surovom, nesentimentalnom i, gle! - ponovo urbanom - ovaj put urbanošću drugačijom od one Stojnićeve, ali urbanošću svakako. U tom smislu, kao dokaz: znao sam jednog zagrebačkog pankera koji je plakao svaki put kad bi čuo ovaj cover. Nikakvo čudo.

Đorđe Matić - Leksikon YU mitologije

Bila je tako lijepa

Bila je tako lijepa uvijek se sjećam nje
bila je tako lijepa kao tog jutra dan,
divna je ona bila kada sam ostao sam
više se nismo sreli jer nju je odnio dan.

Sve je kao tajna ostalo na keju tom
oči, njene ruke, plačni pogled njen,
možda je tako bolje zaborav briše sve
al' ipak, ipak često, često se sjetim nje.

Danima kiša lije uz prozor stojim sam
prošlo je mnogo dana obuze tad me san,
sjetih se onog jutra našega rastanka
sjetih se tihe rijeke kojom je otišla.

Obradu pjesme "Elle etait si jolie" francuskog pjevača Alaina Barrierea prvi je, daleke 1964. godine prepjevao čuveni beogradski šansonjer Dragan Stojnić (čiji početak karijere je vezan za Sarajevo). Poslije novosadskog punk benda Pekinška patka (1980), to je učinio i zagrebački bend Hladno pivo (video) 1995. godine.

Za EX FILMOFILE  Anamnesis