Ex Filmofili: Duša željna pravde i svjetla

Živeći među ljudima, ja sam se pitao stalno zašto je sve što je misaono i duhovno u našem životu tako nemoćno, bez odbrane i nepovezano u sebi, tako zazorno društvu svih vremena i tako strano većini ljudi. I došao sam do ovog zaključka. Ovaj svijet je carstvo materijalnih zakona i animalnog života, bez smisla i cilja, sa smrću kao završetkom svega. Sve što je duhovno i misaono u njemu, našlo se tu nekim slučajem, kao što se civilizovani brodolomci sa svojim odijelom, spravama i oružjem nađu na dalekom ostrvu sa posve drugom klimom, naseljenom zvijerovima i divljacima. Zato sve naše ideje nose čudan i tragičan karakter predmeta koji su spaseni iz brodoloma. One nose na sebi i znake zaboravljenog drugog svijeta iz kojeg smo nekad krenuli, katastrofe koja nas je ovdje dovela, i stalne, uzaludne težnje da se novom svijetu prilagode. Jer, one su u neprestanoj borbi sa tim novim, njima suštini protivnim svijetom u kom su se obrele, i u isto vrijeme u stalnom preobražavanju i prilagođavanju tome svijetu. Otud je svaka velika i plemenita misao stranac i patnik. Otud neizbježna tuga u umjetnosti i pesimizam u nauci. (Ivo Andrić: Razgovor s Gojom)