Oznake

5/21/2011

Elena - Andrej Zvjagincev


Elena i Vladimir su stariji par. Vladimir je imućan i hladan čovjek (novokomponirani ruski bogataš), Elena porijeklo vuče iz skromne radničke sredine (bivša medicinska sestra). Sreli su se kao zreli ljudi i imaju djecu iz prijašnjih brakova.

Elenin sin je neodgovoran, nesposoban voditi brigu o svojoj obitelji, ovisan o majčinoj pomoći. Vladimirova kći bezbrižna je i razmažena mlada žena, a njihov odnos je udaljen.

Nakon srčanog udara Vladimir završi u bolnici gdje shvati kako mu je preostalo vrijeme ograničeno, i donosi odluku: Katarina će biti jedina nasljednica njegovog bogatstva.

Elenine nade u financijsku pomoć sinu Sergeju (i starijem unuku Saši, pripadniku bande) naglo iščeznu. Pokorna supruga u sebi prelomi: osigurat će budućnost svojim potomcima - pružiti im priliku u životu...


"Tata, neodgovorno je stvoriti potomka za koga znaš da će biti slab i osuđen, jer su mu takvi i roditelji sami. Donijeti ga na svijet, jer u tome nalaze neki viši smisao? Nije na nama da razumijemo." (Katarina)

Kroz "Elenu" sam istražio središnju ideju današnjih dana: opstanak prilagođenih, opstanak pod svaku cijenu. Vječno pitanje o životu i smrti. Humanost i odlike ljudskosti. Blaga žena, nježna i brižna, puna ljubavi - pretvara se u ubojicu i onda pokaje u hramu...

Slika društva u moralnoj krizi? Slika Apokalipse?


Malobrojni sretnici u prilici su odgledati na velikom platnu u Cannesu, a dostupni kadrovi (i tema) potvrđuju: Andrej Zvjagincev, sa svojom stalnom ekipom, nastavlja snimati jedan te isti film (istražujući ljudsku dušu), kao i svi veliki autori.

Za EX FILMOFILE  Anamnesis

1 komentar:

  1. Zvjagincev je izdanak najbolje škole ruskih simbolista.

    Njegovi radovi su metafore, slojevite priče sa jednostavnim zapletima u kojima se likovi nalaze između noža i provalije. Kao i svi mi uglavnom.

    U takvim situacijama ljudi pokazuju svoje pravo biće. Otuda je ruski autor nastavljač "psihoanalitičara" koji su obilježili jedno doba filma, poput Fasbindera, Bergmana, Tarkovskog.

    Svaki film Zvjaginceva je sa jedne strane drama, a sa druge poezija... U njemu ima Čehova i Šekspira. Majstor.

    OdgovoriIzbriši

Napomena: komentar može objaviti samo član ovog bloga.