Sve je to movie! - Tom Gotovac

Sve je to movie!, citat je umjetničke i životne filozofije Tomislava Gotovca.

Autorovi fotografski radovi, performansi, eksperimentalni filmovi i objekti, pokazuju da se u stvaralaštvu Tomislava Gotovca mediji isprepliću i nadopunjuju, te da je filmsko iskustvo ključno za njegov opus.

Srp, čekić i crvena zvijezda (1986)

... ma koliko se sve ono što Gotovac radi u prvi mah nekomu moglo učiniti tek kao golema hrpa većih ili manjih slučajno zatečenih krhotina, u njega je zapravo posrijedi vrlo koherentna, čak i strogo sustavna, autorska strategija, što obavezno zahtijeva da kao takva bude promatrana i promišljena u koordinatama nekih velikih i već definitivno povijesno utemeljenih duhovnih i umjetničkih koncepata u kulturi dvadesetog stoljeća.

Doći će, naime, do kobnih nesporazuma između Gotovčevog djela i okoline. Ta okolina često nema dovoljno znanja ni razumijevanja za to da njegovo djelo valja vidjeti u svjetlu tradicija čije pojedine etape čine poglavlja povijesnih avangardi (napose dadaizma i nadrealizma), kao i brojna poglavlja iz povijesti filma (nijemog i zvučnog, igranog i eksperimentalnog), a u novije doba, neposredno prije ili poslije Gotovčevog djelovanja, u znaku fenomena poput enformela, novog realizma, neodade, hepeninga, Fluxusa, dematerijalizacije umjetničkog objekta, govora umjetnika u prvom licu, performansa, umjetnosti ponašanja, tjelesne umjetnosti, akcionizma, umjetnosti u izvangalerijskim (urbanim i prirodnim) prostorima, umjetnosti statičnih i pokretnih tehničkih slika (fotografija, film, video), umjetnosti u (bojsovski shvaćenom) proširenom polju, odnosa umjetnost - politika i pitanja politizacije umjetnosti, poistovjećivanja umjetnosti i života, umjetnosti kao ekstenzije egzistencije umjetnika, prijenosa problemskog težišta s općenitoga pojma umjetnosti na singularni i personalni slučaj umjetnik, možda najkraće rečeno u svjetlu umjetnosti pojedinačnih mitologija, pod kojim se pojmom razumijeva apsolutna neponovljivost i neuklopljivost umjetnikove osobe...

Monografija Tomislav Gotovac (HFS i MSU, 2003)

Skaramuš:

Kako je, zapravo, malo potrebno za umjetnost! Čovjek i ideja, tijelo i simbol. Sve je u glavi i pokretu. Ove fotografije skoro hronološki pričaju nekoliko priča kroz pokret i predmete (simbolično zaokružene).

Prva fotografija: Čekić u lice, srp pred odbacivanjem - dodir autoritarnog.

Druga fotografija: Srp i čekić kao molitveni, poganski simboli - skrušenost pred totemima.

Treća fotografija: Hudinijevska! Žongliranje simbolima koji su više od ideologije - oni su (opasni) život.

Četvrta fotografija: Zaklon od svijeta u sjeni simbola - koji su koliko tiranija toliko i zaštita (najjači "akt").

Peta fotografija: Dopola upokojeni ideološki vjernik.

Šesta fotografija: Simbol kako krst - kao nadgrobni znak iznad čovjeka i jednog vremena.

Tjelesna umjetnost kao vjerovatno najarhetipskija umjetnost čovjeka - prvo izražavanje. Aplauz, maestru!

Za EX FILMOFILE  Anamnesis