Oznake

9/02/2010

Valjak i violina - Andrej Tarkovski

"Tarkovski je veliki majstor filma; tvorac novog organskog filmskog jezika u kome se život predstavlja kao ogledalo, kao san." - Ingmar Bergman

Andrej Tarkovski završava moskovsku VGIK 1960. godine diplomskim filmom "Valjak i violina" (44 minute). Scenarij zajednički potpisuju Andrej Mihalkov-Končalovski i Tarkovski.


Kada u završnici diplomskog filma majka zabrani malom violinisti Saši odlazak u kino s novim prijateljem Sergejom, radnikom na parnom valjku, po prvi puta celuloidna traka će pohraniti veličanstveni fluidni prelazak u sanjarenje, snove (uz prepoznatljive simbole, krupni "najintimniji" plan, refleksije / odsjaje)...

Kroz ogledalo Saša će se spustiti plavičastim stepenicama i potrčati za Sergejom na valjku. Kada ih sustigne, Andrej Tarkovski odvest će se s ocem.

Baš kao i Saša, živio je samo s majkom (i sestrom) koja je inzistirala na pohađanju glazbene škole. Pjesnik Arsenije vratio se iz rata, ali ne i svojoj obitelji. Dva događaja iz djetinjstva: rat (razaranje, uništavanje) i napuštanje oca (uspomene) obilježit će Tarkovskog i njegov filmski opus.

Autor koji je istinski vjerovao da je svrha umjetnosti pripremiti čovjeka za smrt. Fluidni prelazak na drugu stranu - u nebeski san.

Za EX FILMOFILE  Anamnesis

1 komentar:

  1. "Autor koji je istinski vjerovao da je svrha umjetnosti pripremiti čovjeka za smrt"... Potpisujem! Danas, nakon tolikih gledanja njegovih filmova znam da je tako (nije Bergman slučajno bio "zaljubljen" u ovog Rusa).

    Već postavljene fotografije iz filma priča su za sebe: dišu, toliko su čiste i tople. To je umjetnički manifest Tarkovskog, uvod u posebnu, osebujnu estetiku.

    "Dozvolite mi da govoreći o Hamletu kažem nešto o sebi", reče jedan Šekspirolog. Tako je i sa onima koji opsesivno gledaju filmove Tarkovskog. Intiman do zadnje emocije - nikad preboljeno odsustvo oca.

    OdgovoriIzbriši

Napomena: komentar može objaviti samo član ovog bloga.