Oznake

9/03/2010

Više od igre

"Gradina posle petnaest godina. Ništa se nije promenilo, sve se promenilo. Poredak koji je hteo da ovlada budućnošću, a da bi njom ovladao morao je da preuredi prošlost. Najviše je stradala sadašnjost, koja je, kao uvek, nikakva, čas ovakva, čas onakva, kao naša raspoloženja. Višak prošlosti, višak budućnosti, manjak sadašnjosti."

Ovo je prva rečenica skice nastavka serije Više od igre koju pisac Slobodan Stojanović nije, nažalost, uspeo da završi. Tačnije, iznenadna smrt pretekla ga je već na početku ovog posla, kada je uobličio tek dve epizode zamišljenog serijala. Ljubaznošću porodice i trudom uredništva časopisa "YU Film danas" kompletan scenario serije Više od igre i dve epizode zamišljenog nastavka pojavili su se u nedavno objavljenom separatu, dopuštajući domaštavanje kako bi veliki scenarista realizovao priču do kraja i da li bi ovaj nastavak dosegao visoko postavljene standarde i, konačno, popularnost serije koju je pre tridesetak godina režirao Zdravko Šotra.

Serija je premijerno emitovana na Televiziji Beograd u proleće 1977. godine, reprizirana je u više navrata i slovi, nesumnjivo, kao jedna od najboljih koje su realizovane u ovoj kući od kada je osnovana. Sjajna glumačka podela, u kojoj su mesta našla gotova sva tadašnja velika imena: Petar Božović, Ljiljana Dragutinović, Nikola Simić, Pavle Vujisić, Zoran Radmilović, Nikola Milić, Velimir Životić, Žika Milenković, Đuza Stojiljković, Slobodan Đurić, Slobodan Aligrudić, Miloš Žutić, Voja Brajović, Vesna Malohodžić... i inspirativan Stojanovićev tekst koji prati život u srpskoj varošici od 1931. do 1941. godine, pletući priču oko rivalstva dva fudbalska kluba, gde će sama loptačka igra biti samo povod, a sve ono više od igre suština, samo su dva, čini se, ipak, najvažnija razloga koji potkrepljuju gore iznetu ocenu. Imena likova, poput Danilčeta, Babice, Leke Bankrota, Gulivera, Kostolomca, ostala su da žive i posle tri decenije.


Objavljivanje integralnog scenarija serije Više od igre prilika je i da se uporedi napisano i ono što je na traci izašlo pred gledaoca kao gotov proizvod. Već na prvi pogled uočljivo je veliko Šotrino poštovanje Stojanovićevog teksta. Ovo naknadno čitanje scenarija, otkriće i neke momente koji su se, očigledno, nametnuli u samom procesu realizacije. U tekstu se varošica u koju je smeštena radnja zove Bunar-varoš a ne Gradina, kraj je unekoliko, ali ne suštinski, drugačiji, a najviše odstupanja ima u prvoj epizodi, gde u objavljenom scenariju nema onog maestralnog uvoda koji izgovara narator i kojim su, u trinaest minuta, u radnju uvedeni svi važni likovi u seriji. Kažu da se na časovima dramaturgije i dan-danas on izučava kao najbolji primer kako započeti priču u ovakvoj igranoj strukturi.

Takav uvod Slobodan Stojanović je izostavio na početku nastavka serije. No, i ovoga puta imamo naratora. To više nije doktor Duško (Miloš Žutić) već novi lik, Kumić, sinovac pokojnog Leke Bankrota koji nas vodi kroz život u posleratnoj Gradini. On ne govori tekst iz ofa, kako je rađeno u prvom delu, već direktno u kameru, sinhrono, što je vizuelno mnogo celishodnije i ostavlja reditelju prostor za atraktivna rešenja.

U kakvu nas Gradinu, petnaest godina posle ustanka 1941, gde se završava prva serija, preko Kumića vodi Sloba Stojanović? Guliver se vratio iz Mauthauzena, vodi i dalje bioskop; Danilo, general, ostao u Beogradu, napustio Milicu, koja je upravnik bolnice u Gradini, živi sa operskom pevačicom; Belom nacionalizovali apoteku; fudbalska zvezda Becić se bavi crnom berzom; magnat Đorđević se snalazi i u novom vremenu, još malo pa će ga primiti u Partiju; načelnik Vasić iz inata postao rabadžija; Kostolomac poginuo pred kraj rata, proglašen za narodnog heroja, u Gradini njegov veliki spomenik; opančar Čolak postao velika zverka jer je "drug druga Đure Salaja"; Deba Ciganin, kada dobije deveto dete, postaje kum druga Tita...

Stojanović u započeti nastavak serije Više od igre uvodi i galeriju novih likova: ćerku Kostolomca i Seke (sestre Miše Šljivića), Suzanu; sina Danila i Milice, Dragana, koji će slupati prvog fiću koji je stigao u Gradinu; Sofiju, lepuškastu Makedonku koja svira klavir; Valentina, propalog glumca; Gluvog, urednika razglasne stanice; Bezrukog, šefa Udbe; Omlatinu, školarca-karijeristu, bubnjara u džez orkestru; Botvinika, povratnika sa Golog otoka... "Građanski" više ne postoji, "Radnički" je pao na niske grane, razglasna stanica je novo važno mesto radnje, preko zvučnika razmeštenih po varoši, uz euforično navijanje, sluša se prenos fudbalske utakmice Jugoslavija - Francuska... U prve dve napisane epizode nastavka serije, Stojanović stare i nove junake smešta u novoustanovljeni društveno-politički sistem, započinjući zaplete koje bi kasnije razvijao, što i navodi u uslovnom sinopsisu: gradi se spomenik u Gradini i sastavlja spisak zaslužnih za otpor fašizmu; koga izbrisati sa Guliverove fotografije kojom se završava prvi serijal; da li su Lekin šipak i Guliverovo "Oprem dobro" otpor fašistima ili "malograđanski ispadi"... Počinje prekrajanje i udešavanje istorije po meri budućnosti.

Slobodan Stojanović je završio samo "prvu ruku" prve dve epizode nastavka serije Više od igre, što je, dakako, nedovoljno za bilo kakvu ozbiljniju analizu konačnog dometa ovog teksta. No, bez obzira na to šta bi sve do kraja domislio, da ga smrt nije pretekla, i iz ove tek naznake, zrače lakoća pisanja, vrcavi dijalozi i prepoznatljiva neiscrpna poetičnost kojom bi sigurno odisala i ova do kraja nenapisana serija...

Jer, "tog leta se desilo vazdan čuda".

Milan Nikodijević (2008)


Glazbena tema serije Više od igre (video) - Vojkan Borisavljević.

"Gradinari! Narode! Dosta je istorija upravljala i igrala se sa nama, došao je čas kad mi počinjemo da upravljamo istorijom. Gradinari, ništa vam ne mogu obećati, samo borbu i iskušenja. Ali i dostojanstvo i slobodu, a šta ćete više od toga. Stupajte u partizanski odred Vasa Pelagić. Vršite svoju dužnost i... Smrt fašizmu, sloboda narodu! A oni koji prežive, neka pamte današnji dan. Dan kad je ustala Gradina. Živeli!"

Ovo se dogodilo u Gradini, poslednjih dana leta, one nezaboravne, one prelomne i revolucionarne '41.

Guliverova fotografija, sačuvala se i do naših dana...

Gde ja stadoh - ti ćeš poći!
Što ne mogah - ti ćeš moći!
Kud ja nisam - ti ćeš doći!
Što ja počeh - ti produži!
Još smo dužni - ti oduži!

Za EX FILMOFILE  Anamnesis

3 komentara:

  1. "VIŠE OD IGRE" spada u krug mojih najomiljenijih serija, ne samo ondašnje TV Beograd, već i bivše države uopšte.

    Ako je "Vuk Stefanović Karadžić" top tj. nivo najboljih serija BBC-a, onda su "Više od igre", "Grlom u jagode", "Vruć vetar" (najbolji Pavićev tekst) uz sjajnu seriju u režiji Ivana Hetriha "Kuda idu divlje svinje", te Smojino "Velo misto", a bogami i "Malo misto", BiH seriju "Tale" i udarene "Gruntovčane" koji su hrvatska verzija (samo kraća i svrsishodnija) najboljih epizoda neopravdano ispljuvane, ali do zla boga predugačke "Selo gori, a baba se češlja" - na vrhu liste najboljih domaćih serijala.

    "Više od igre" je za mene neka vrsta "Amarkorda" iz unutrašnjosti Srbije, ali i bilo kog domaćeg gradića u osvit Drugog svjetskog rata.

    Scenario je ono što nosi ovu priču bez daljeg! Ali i gluma. Neizbježno maestralni Paja Vujisić, veliki Slobodan Aligrudić u ulozi lovca na komunističku pošast, prelijepa Dragutinovićka, Brajović odličan i opušten (dok nije postao politički aktivan, ali nažalost ne u seriji), briljantna uloga Zorana Radmilovića sa jednom od najupečatljivijih smrti u serijalima, šarmantno udareni Nikola Simić, itd.

    Dobro, Vojkan Borisavljević jeste moj omiljeni domaći kompozitor. Priznajem. Moj ćale je gotivio njega i Lea Martina, a sa godina sam i ja počeo...

    Bilo bi zanimljivo pogledati nastavak serije. Nesreća je velika što do toga nije došlo - letimičan uvid u dva nastavka pokazuje da se radilo o jednom od najkreativnijih serijala na ovim prostorima.

    Serije "Više od igre" sjećao sam se više puta tokom raspada svijeta koji sam poznavao, i nikako nisam mogao da odlučim šta mi je činiti: otići poput Leke sa "šipkom" u ruci ili svjesno postati zabavna luda sa Guliverovim šmekom i govoriti ono što misle duše onih čija tijela rade sasvim druge stvari.

    Što bi rekao Guliver: "Oprem dobro!"

    OdgovoriIzbriši
  2. Najdraži lik iz "Više od igre": oficir i kavalir Mihajlo Miša Šljivić (Zoran Radmilović).

    Posljednji potomak stare, znamenite kuće Šljivića - vlasnik najboljih pastuha u Srbiji, oficir koji je zbog nepokornosti izbačen iz vojske.

    Njegova dojmljiva smrt: odavanje počasti grobu nepoznatog vojnika, muški razgovor s prijateljem Vitom - da se nađe supruzi Simoni kao čovjek, ako se kojim slučajem nešto dogodi... rat je, Miša vojno lice, obrana otadžbine dužnost.

    Noć, u uniformi na bijelom konju, izazivanje njemačkog oficira na duel.

    Nakon Mišela, moja naklonost ide Aleksandru P. Ćopiću - poznatiji kao Leka Bankrot (Pavle Vuisić) kome je trebalo dvadeset godina da raskući imanje, a znao je trošiti i častiti.

    Nema djeteta koje bata Leka nije razveselio sladoledom. Nogometno igralište tj. zemlja na kojoj se nalazi, njegov je poklon Gradini.

    Ratnik u svim srpskim ratovima, ne pripada ni jednoj stranci, ni za suhu šljivu ne zarezuje nikoga, do svog kuma Gulivera.

    Nezaboravna serija!

    OdgovoriIzbriši
  3. Mislim da je to jedna od najboljih uloga Zorana Radmilovića.

    Njegov lik je predstavljao onu tzv. srednju klasu, građansku (ne sa značenjima koje joj pridaju današnje nevladine organizacije).

    To je doba kada je čovjek morao da ima onih deset odsto u stomaku i duši, zbog kojih vrijedi i na robiju ili pod zemlju. Oficir i džentlmen.

    Jaka serija, topla i IDEALISTIČKA - to naglašavam (ne govorim pri tom o ljevičarstvu ili nekoj drugoj opciji). Prosto kažem da likovi imaju svoje ideale i da oni, za razliku od današnje pustoši, izgledaju kao nešto bez čega se ne može živjeti.

    Evergrin!

    OdgovoriIzbriši

Napomena: komentar može objaviti samo član ovog bloga.