Oznake

8/29/2010

Gran Torino - testament jednog frajera

"Kuku mene do Boga miloga, đe pogubih od sebe boljega!"


"Gran Torino" je testamentarni film Klinta Istvuda. Omaž Prljavom Hariju i Leoneovom Osvetniku.

Intiman da intimniji ne može biti. Urađen po kroju nezaboravnih kaubojaca zlatne ere Holivuda i crnih krimića pedesetih i šezdesetih godina sa Kuperom, Bogijem i ostalim zajebanim frajerima mekog srca. Naravno, to je i oproštaj Istvuda od tvrdih junaka koje je glumio.

Ono što je novo u Istvudovoj interpretaciji jeste samoironijska crta (na momente parodično poigravanje mačo-kultom) kao i kraj filma, u kome ratni veteran iz Koreje Kovalski (Istvud) umjesto topa u ruci ide na obračun sa ponudom koju loši momci ne mogu odbiti - svojom glavom.

I upravo taj kraj filma, taj preokret, taj salto-mortale koji Istvud unosi na kraju svoje karijere, taj (za obožavaoce njegovih likova) potresni oproštaj od jedne filmske ere - čini ovaj film originalnim. I stavlja stvari na svoje mjesto.


Korejski veteran Kovalski, udovac, neizliječeni pušač, pomalo rasista (prema kosookim i ostalim), zaljubljenik u svoj automobil, crkvofob, konstanti depresivac... sklapa neobično prijateljstvo sa dvoje mladih (kosookih) iz susjedstva.

Budući da je njegova najveća vrlina lojalnost: prema zemlji, ženi, zastavi, kolima, prijateljima... Kovalski (Istvud) u času kada njegove prijatelje zadesi nesreća, čini jedino što može - kreće u akciju.

Kada Kovalski kreće u obračun - on oblači (kupuje) novo odijelo, posjećuje brijača i ostavlja mu veliku napojnicu. Komšije (naravno) vire kroz prozore i čekaju obračun da bi profitirali od ishoda, kakav god on bude. Jedan sveštenik (uzalud) pokušava da zaustavi smrt.


Sa tih par jednostavnih scena Istvud daje omaž čuvenom kaubojcu "Tačno u podne", ali i cijeloj jednoj besmrtnoj generaciji velikih filmadžija i glumaca, koji igraju još samo u kinotekama i glavama fosila nepovratno zaljubljenih u jedno prošlo (bolje) doba.

Ko god je volio Istvudove filmske osvetnike, mora imati u svojoj kolekciji "Gran Torino". Jer je to tačka na "i". Ispraćaj klasika. Posljednje zbogom svijetu sa jasnim vrijednostima.

Možda će neko reći da je Istvud režirao i bolje filmove. Jeste. Ali ovaj je uradio za sebe. I za one koji su čekali da još jednom vide Prljavog Harija - pa makar kao džangrizavog matorca, koji puca prstima umjesto revolverom i koji pljuje krv umjesto da poobara najbolje ženske u gradu.

Zbogom, frajeru.

Za EX FILMOFILE  Skaramuš

1 komentar:

  1. Novopečeni udovac, čangrizavi starac, korejski veteran i rasist Walt Kowalski zapeo je u vremenu, u 50-ima kada su stvari bile drugačije - bez spremnosti za promjene.

    Simpatičan iz razloga što svoju netrpeljivost ne skriva: mrzi kosooke (žuti, oni koji jedu pse), ali još više prezire svoju obitelj (koja ga želi strpati u starački dom) - sinovi loše odgajaju djecu, voze azijske automobile.

    Spektakularni obrat čini "Gran Torino" originalnim filmom, slažem se.

    Kowalski (Clint Eastwood) shvati da nasilje samo rađa novo nasilje, lošim momcima ponudi žrtvu - svoju glavu ("ucijenjenu" malignom bolešću) za Thaovu budućnost tj. budućnost zajednice.

    Zbogom, old school frajeru.

    OdgovoriIzbriši

Napomena: komentar može objaviti samo član ovog bloga.