Ljudožder vegetarijanac - Branko Schmidt

Medicinska igla, koja se na plakatu "Ljudoždera vegetarijanca" (2012) prijeteći nadvila nad jednom trudnicom s trbuhom do zuba, prilično slikovito ilustrira stravu i užas u najnovijem filmu Branka Schmidta, snimljenom prema istoimenoj knjizi pisca i liječnika (ginekologa) Ive Balenovića.

Naslov je to koji će doista šokirati žene, ako uopće skupe hrabrosti da mu se prepuste otvorenih očiju, a trudnice ga ne bi smjele vidjeti ni po koju cijenu, otprilike kao ni francuski horor "Carski rez" (2007) dvojca Alexandre Bustillo - Julien Maury, s razmjerno sličnim motivom na posteru (samo zamijenite iglu za škare).

Čak i kad u krupnom planu bolnog grčenja prilikom poroda izgledaju poput žilave, nepobjedive heroine iz Tarantinova "Kill Billa", trudnice u Schmidtovu filmu ne moraju izvući živu glavu ako zahvat obavljaju doktori zagrebačke klinike za ginekologiju i sterilitet, dr. Danko Babić (u glavnoj ulozi dojmljivi Rene Bitorajac) i njegova ekipa "diletanata" u bijelim kutama.

U "Ljudožderu vegetarijancu" glavni akter je noćna mora ljepšeg spola - neugodni i samodopadni ginekolog koji zgodne stažistice (Zrinka Cvitešić) hvata za stražnjicu i pokušava im (ra)širiti noge. Ako odbiju seks, javno ih sramoti i diskreditira pred kolegama, dovodeći u ozbiljno pitanje njihovu kompetenciju.

Manipulativni, nemoralni, bestijalni doktor, koji s plavom, zlatnom kosicom izvana uistinu ostavlja dojam kao da bi ga "svaka majka poželjela za zeta", sklon je i podmićivanju kolega za potrebe krivotvorenja medicinskih nalaza radi uklanjanja fatalnih propusta njegova odjela. Rijetki ga doktori u tome odbijaju - mnogi će uzeti šuškavu kovertu s lovom, pravdajući se da to rade iz "kolegijalnosti". "Što da ostanete bez licence ili odete u zatvor? Ovako svi sretni i zadovoljni", govori mu patolog (Mustafa Nadarević).

Ostvarenje Branka Schmidta skida doktorske rukavice i golom se rukom, bez straha, dotiče onoga što hrvatski film inače ne dira - korupcije i organiziranog kriminala. Sada Schmidt prebacuje fokus na drugu stranu injekcije - s narkomana koji ih primaju (Metastaze) na liječnike koji ih daju i igraju se boga odlučujući tko (ne)će živjeti. Moglo bi se reći da su se "Metastaze" (2009) bavile dječjim bolestima društva, odnosno da Schmidt tek sad prelazi na njegov tumor i zarezuje ga oštrim skalpelom.

Marginalci poput Krpe (opet Bitorajac) dječja su igra u odnosu na dr. Babića koji povremeno "operira" i na njihovu teritoriju, pije i uživa drogu na mutnim mjestima s "ćelavcima", uplaćuje listiće u kladionicama, itd. Tumor u "Metastazama" bio je benigan. U "Ljudožderu vegetarijancu" on je maligan i nagrizao je čvrste stupove hrvatskog društva, mostom povezane s kriminalnim miljeom.

Primjera radi, dr. Babić će za vlasnika "cajkaških" klubova (Emir Hadžihafisbegović) servisirati prostitutke iz bivšeg Sovjetskog Saveza i na njima obavljati ilegalne abortuse kad ih napumpaju redovni klijenti, "gospoda političari, generali, odvjetnici", a od rešetaka Remetinca čuva ga prijatelj (Leon Lučev) na vodećem mjestu u policiji.

Prirodne, opuštene izvedbe većine glumaca razbijaju stereotip o "teatralno glumljenom filmu". I režija je zanatski prilično moderna. Film posjeduje izgled dokudrame - Schmidt preferira dinamičnu kameru, kameru iz ruke, a pomak je napravljen i u kolornoj korekciji. "Ljudožder vegetarijanac" važan je ne samo za hrvatsko zdravstvo nego i za tuzemnu kinematografiju.

Marko Njegić (Slobodna Dalmacija)

P.S.
Zli dr. Babić obožava skupocjene automobile i satove, audio i video igračke, pije na litre alkohola i šmrče kokain, ubrizgava narkotike da bi uopće mogao zaspati, nema partnericu jer ga zanima samo seks, međutim, novina je što je on istodobno i "control freak": ne jede meso i do iznurenosti vježba u teretani.

U cameo ulogama pojavljuju se redatelj Kristijan Milić (policijski inspektor) i autor književnog predloška Ivo Balenović (patolog). Film je autentičan, na momente vrlo brutalan (sekvenca borbe pasa i abortusa ukrajinske prostitutke), bez većeg pretjerivanja - dovoljno je pogledati goste remetinečkog zatvora, jasno je koliko je društvo bolesno.

Za EX FILMOFILE  Anamnesis